BEST Autumn Course Warsaw: Sunlight, water, earth - power is in the nature! (by Viktorija Dudjak)

U srpnju ove godine, povratkom kući na ljetne praznike, roditeljima sam donijela dvije vijesti: uspješno obranjen završni radi i da u rujnu putujem u Poljsku. Mama nije mogla učiniti ništa drugo nego mi bookirati avionsku kartu za Varšavu.

Tako sam ja poletila u rano jutro 14. rujna 2009. Čekao me je i ne tako dugačak put, sa jednom promjenom aviona u Beču. Moram priznati da sam se ponajviše bojala da ću se izgubiti negdje na aerodromu u Beču i da nikad neću uspjeti doći do Poljske, međutim, tog jutra sve je išlo glatko i bez problema. A, na kraju su me na aerodromu u Varšavi dočekale ni više ni manje nego – TV kamere. Naime, pola sata nakon što sam ja sletjela, u Poljsku je trebala sletjeti i njihova odbojkaška reprezentacija koja je dan prije osvojila zlato na europskom prvenstvu.

Tema seminara bila je kao stvorena sa mene studenticu elektroenergetike: “Sunlight, water, earth – power is in the nature!”, a mjesec rujan u Varšavi neobično topao i sunčan za taj dio godine, kako su nam organizatori kasnije rekli. Tako sam imala priliku posjetiti ogromni vjetropark na sjeveroistoku Poljske, hodati po krovovima Varšave proučavajući fotonaponske ćelije i sudjelovati u zanimljivim raspravama o budućnosti opskrbe energijom u budućnosti (radi kojih sam kasnije dobila nadimak “Chernobyl Girl”).

Osim akademskog dijela, doživjela sam još nebrojeno mnogo zanimljivih trenutaka, kao četverostano trčanje po centru Varšave u cilju da otkrijemo što više mjesta i izvršimo što više zadataka u City Rallyu (u čemu je moj tim na kraju i pobijedio), maskirana zabava, internacionalna večer, lekcije poljskog jezika, (ne)zaboravni Pub Crawling, poljska večer na kojoj je glavno piće bila izvrsna poljska votka te zadnja večer na kojoj smo prolili rijeke suza opraštajući se jedni od drugih.

Na kraju, tih deset dana za mene je definitivno prebrzo završilo. Povratak u Zagreb došao je prebrzo, posebice uzimajući u činjenicu da sam odmah idući dan nakon povratka morala cijeli dan provesti na faksu hvatajući zaostatke. Međutim, za ovo putovanje, zaista mogu reći da je bio provod mog života, prvenstveno zahvaljujući prekrasnim poljskim BEST-ovcima koji su nam sve ovo organizirali, brinuli se o nama i s kojima smo se predobro zabavljali. Također, skupina od dvadeset dva sudionika koji su se tamo našli izvrsno se složila, te mi i dan-danas nedostaje svaka osoba na seminaru.

Tko si imalo premišlja o prijavi na seminar, neka se ohrabri i prijavi. Neće izgubiti ništa, a dobit će i više nego što je ikad sanjao.