Moje veliko grčko putovanje (by Ema Šolić)

Čari BEST-ovog seminara sam prvi puta doživjela u ljeto prije dvije godine kao sudionik seminara u Brusselsu nakon kojeg su dojmovi bili toliko snažni da sam se odmah po početku nove akademske godine pridružila BEST-u Zagreb. Nakon toga sam sudjelovala na još dva seminara, jednom u Bukureštu i jednom u Tallinnu, te sam kao član udruge sudjelovala u organizaciji dvaju seminara u Zagrebu.

Međutim, nikada prije nisam pomagala u organizaciji seminara neke druge lokalne BEST grupe što je vrlo zgodna prilika da se vidi kako ona funkcionira prilikom organizacije projekta te da se međusobno prenesu organizacijska znanja i vještine. I naravno, da se pritom dobro zabavi! :)

Iako je to značilo žrtvovanje odmora na Jadranu, ovo ljeto sam prihvatila priliku da dvanaest dana provedem u Ateni kao koorganizator ljetnog seminara «Golden boys were just a fashion! Become a real manager!».

Put sam započela četiri dana prije početka seminara kako bih posjetila Thessaloniki, najveći grad pokrajne Makedonije, i Patras, najveći grad na Peloponezu. U Thessalonikiju sam se susrela s prijateljima iz Srbije i Slovenije s kojima sam istu večer trebala nastaviti put prema Ateni, no upravo taj dan željeznički promet bio je u štrajku (štrajk je u Grčkoj gotovo svakodnevna pojava!) te smo morali prenoćiti u Thessalonikiju. Srećom, sreli smo jednu poznanicu koja je ponudila smještaj nama šestero te smo se u Atenu zaputili sljedeće večeri, nakon dva vrlo ugodno provedena dana, tamo na sjeveru Grčke. U Atenu smo stigli rano ujutro te smo u njoj proveli cijeli dan i navečer se zaputili u različitim smjerovima – moji prijatelji na Kretu, također na BEST-ov seminar, a ja u Patras! U Patrasu sam odsjela kod prijateljevog prijatelja  i sljedeća dva dana bila gost na njihovom ljetnom seminaru. Nakon toga, htjela sam do kraja iskoristiti svoj BalkanFlexipass i vlakom se vratiti u Atenu, no željeznice su opet štrajkale pa sam morala uzeti bus. :)

Kao koorganizatori, tu su još bili i dečko iz Španjolske, djevojka iz Rusije te dva dečka iz Turske, pa smo zajedno obavljali nezahtjevne zadatke poput pomaganja u kuhinji, priprema pauza za kavu između predavanja, ali najviše smo sudjelovali u animaciji participanata – družili se s njima i osmišljavali različite društvene igre tijekom dana i tuluma.

Moram priznati da mi se uloga koorganizatora jako svidjela i da sam uživala u svakom trenutku! Obaveze nisu bile velike te sam svaki dan, cijelo vrijeme, osim predavanja, provodila s participantima – sudjelovala sam u city rallyu (razgledavanju grada koje je upotpunjeno različitim zabavnim zadacima), u posjetu Akropolisu, odlascima na plaže, svim tulumima, odlasku na vikend izlet…

Posebno mi se svidjela tipična grčka večera u taverni gdje sam probala ni sama ne znam koliko vrsta jela, budući da je hrana samo pristizala u potocima. Nakon večere smo zapjevali razne pjesme te se potom preselili u prostor za tulume u našem malom skrovištu, gdje smo nastavili sa zabavom do sitnih sati..

Inače, bili smo smješteni u odmaralištu usred parka na periferiji ogromne Atene, tako da bi nam do fakulteta, da nismo imali privatan bus koji nas je dotamo svakodnevno vozio, trebala skoro dva sata - toliko je ogromna Atena! To se najbolje vidi u pogledu s Akropolisa kada se, kako je odmilja zovu, ta betonska džungla vidi u cijeloj svojoj veličini i ostavi te bez daha. Dojam je daleko ljepši i romantičniji po noći kada se ljudi običavaju popesti na obližnje brdo i uživati u pogledu. Nikada neću zaboraviti penjanje na brdo na kojem se nalazi Akropolis u podne kada je bilo oko 45 stupnjeva! Vrućine su jedva podnošljive tako da ljudi ispune ulice tek u predvečernjim satima kada bude ugodnih 25 stupnjeva.. Ljudi se obično bore protiv visokih temperatura ispijanjem velikih količina vode (zakonom je definirano da pola litre vode dođe 50 centi dok litra i pol dođe 1 euro), nošenjem šešira, suncobrana te ispijanjem ledenih kava koje se prodaju na svakom uglu Atene.

Izlet kojim su nas iznenadili bio je doista fantastičan! Za vikend su nas odveli na otok Andros koji je od atenske luke Pirej udaljen dvosatnom vožnjom trajektom te smo tamo kampirali. Plaža, more, sunce, beach party… :)

Ljudi su me se posebno dojmili.. Nikada do sada nisam na jednome mjestu upoznala toliko zanimljivih, zabavnih i ujedno različitih ljudi! Od participanata do organizatora, od drugih koorganizatora pa sve do mnogobrojnih gostiju. Posebno mi se svidio «halara» duh koji posjeduju Grci – ne uzrujavaju se pretjerano oko problema te sve obavljaju polako i nadasve opušteno! Oduševio me i način na koji su nas organizatori budili ujutro (inače je posao koorganizatora da bude participante, ali mi smo bili te sreće da su to breme na sebe preuzeli divni organizatori) – jedan organizator s gitarom u ruci, a predsjednik s violinom. Neopisiv je osjećaj ugode kada te, nakon samo nekoliko sati sna svaki dan, probude zvukovi prekrasnih tradicionalnih grčkih pjesama umjesto uobičajenog vikanja «Wake up people!» ili pak zvukova lupanja kuhača o lonac.. :)

Iako mi je rastanak, kao i većini ljudi tamo, teško pao i trebalo mi je dosta dugo da se vratim rutini koja me čekala u Zagrebu, sa smiješkom na licu sada se prisjećam svih dogodovština iz Grčke i, iako nema do hrvatske obale, nije mi nimalo žao što sam ju zamijenila grčkom! ;)