BEST Summer Course Niš - Gost na kursu (by Željko Martinović)

Nakon što sam došao u BEST, uključio sam se u organizaciju nekih projekata u okviru svojih mogućnosti. Sve mi se to nekako svidjelo pa sam se javio da budem logističar na seminaru u Zagrebu koji se održavao u lipnju ove godine. To je bilo moje prvo pravo uključivanje u neki projekt u BEST-u, a u kojem su sudjelovali strani studenti.

To je bio moj prvi seminar. Od tog seminara nisam puno očekivao, prije sam mislio da ću naučiti nesto o organizaciji samog i to je jedino što sam očekivao. Naravno, ispostavilo se totalno drugačije i dobio sam mnogo više. Odmah prvi dan i nakon prvih susreta sa stranim studentima shvatio sam da je to izvrsna prilika za upoznavanje ljudi i razvijanje komunikacije. Nakon seminara koji me totalno očarao, ostale su fenomenalne uspomene i sjajna poznanstva, a i razvile su se ideje o posjetima tim novostečenim prijateljima.

Upravo jedno od tih novih prijateljstava bilo je i sa Jelenom Popović iz Niša, mojom prvom prijateljicom iz Srbije. Ostali smo u jako dobrom kontaktu poslije seminara u Zagrebu i pozvala me da budem gost na seminaru u Nišu između 20.7 i 30.7.2009.

Poziv sam na kraju prihvatio premda nisam znao što točno znači biti gost na seminaru. Glavni razlog je što sam htio učvrstiti prijateljstvo s novom prijateljicom i upoznati nove ljude.

Nisam znao što me čeka, nisam znao točno što očekivati, ali želio sam ići tamo jer sam znao da će mi biti jednako dobro kao i u Zagrebu. Trebalo je samo da slomim otpor svojih… Polomit će te… Kud ćeš tamo od svih država…

Doputovao sam dan prije početka seminara i sudjelovo s Jelenom na zadnjem sastanku organizatora pred seminar. Prva upoznavanja i prvi dojmovi su mi se odmah svidjeli. Sjedili smo na kraju te večeri u centru Niša u nekom kafiću, Jelena, njezini prijatelji i ja. Znam da smo se zezali, pričali o svemu, imao sam zbilja osjećaj da ih znam godinama i zbilja sam uživao. Prebrzo je prošla ta večer. Bilo mi je drago da sam tamo i da se nisam dao pokolebati.

Gost je na kraju osoba koja spava u kući osobe koja ga je pozvala, ne mora slušati predavanja i raditi ono što participanti moraju, a opet, ako mu je to zanimljivo, može. Gost je osoba na koju su svi ljubomorni i svi žele biti na njenom mjestu. :) Na seminaru je također bila gošća iz Rumunjske, Ana Maria Fuiorea. Na kraju se ispostavilo da ona zna 12 ljudi iz Zagreba koje i ja znam, da je s nekima od njih jako dobra prijateljica. Ona je moja prva prijateljica iz Rumunjske.

Jedan od najljepših dana, možda je bio onaj prvi, kada sam poslijepodne proveo u studentskom domu na recepciji, dočekivali smo participante koji su stizali u grupama. Stajalo nas je 4-5 na pultu, smijali smo se i zezali, vidjelo se to oduševljenje na samim organizatorima a i ja svoje nisam skrivao jer su ljudi počeli stizati.

Niš je veoma lijep grad, a posebno me se dojmila stara jezgra i rijeka Nišava koja teče kroz centar grada. Sjećam se da smo jednog dana sjedili četiri sata kraj te rijeke, pričali, slušali kako protječe i pili pivo s okusom karamele. Nevjerojatan osjećaj. To je prednost gosta, ovo je nemoguće da naprave participanti usred dana. Grad je jednostavan i lako se po njemu snalaziti, to mi se posebno svidjelo. Čak i meni Bosancu je bio jednostavan.

Bilo je zbilja užitak ponekad doći s rukama na leđima malo među participante dok oni slažu makete i rade svoje zadatke. Dok još nisu znali da sam gost, neki su mi prilazili i govorili: „Gledaj ovog Hrvata koji je on car, preskače predavanja i nitko mu ništa ne smije.“ Ja sam se, naravno, smijao i objašnjavao im da sam gost i da ne moram biti na predavanjima i praviti makete. Bilo je gušt ponekad prošetati među njima i oteti im sve voće koje su imali uza sebe, uzeti nečiji fotić i dok svi rade slikati i zezati se.

Bilo je jako puno zgoda, a osim sto je Niš lijep grad, dosta je i jeftin. Dobro, ne baš za Srbe, Bugare i istočne zemlje, ali evo, za mene je stvarno bio jeftin. Sjedili smo na predahu poslije ručka na jednoj terasi, nas petero. Naručili smo tri pive i dvije kole, dobili smo račun, uzeo ga je Šveđanin i navalio da sve plati, i kaže nam pustite račun meni, ovo je ko da kupujem pola pive u Švedskoj.

Zahvalan sam organizatorima na ljubaznosti i obazrivosti prema meni. Bio je fenomenalan osjećaj zavaliti se u organizatorsku sobu i s njima igrati igru kava na kavu dok su participanti na predavanju. Zbilja sam se osjećo kao domaći među njima i zbilja sam više puta osjetio tu opuštenost koja jednostavno osvaja čovjeka.

Ne mogu objasniti stanje poslije ovog seminara, jednako sam se osjećao i poslije seminara u Zagrebu. Znam samo da se osjećam motiviranim i da jedva čekam novi seminar i da ponovo imam priliku upoznati nove ljude. Ako bi morao opisati jednom rečenicom ovaj osjećaj, onda bi to bilo “imam doista osjećaj da ne postoje granice među ljudima“.

Novi prijatelji, nova poznanstva i još jedna karta sa svim potpisima ljudi koje sam upoznao je ono što mi ostaje zauvijek u sjećanju.