BEST Summer Course Niš: Some like it recycled. Urban recycled. (by Mila Klasić)

Koliko mi je tema ljetnog kursa u Nišu bila zanimljiva, toliko mi je i sama destinacija predstavljala pomalo put u nepoznato. Ipak, bez velikih pretpostavki, 20. srpnja krenula sam busom u novi posjet preko Dunava.

Neočekivano presjedanje u Beogradu donijelo je nekoliko novosti: brzinsko ponavljanje ćirilice u žurbi na drugi autobusni kolodvor i prvi susret s još nekoliko stranih participanata. Nije bilo teško primijetiti petoro ljudi s različitim engleskim naglascima među ostalim putnicima Nišexpressa. Putovanje nastavljamo zajedno, nagađajući što nas čeka na cilju…

Akademski dio kursa spadao je u „intermediate level“, te su svi participanti sukladno temi pripadali graditeljskoj branši, i to su uglavnom bili studenti arhitekture. Zadatak nam je bio urbana „reciklaža“ dijela grada Niša. Po obilasku terena, podijeljeni smo u timove, te smo sukladno svom viđenju načina poboljšanja kvalitete života na konkretnoj lokaciji izradili makete iste. Osim tog praktičnog dijela, dobili smo i teoretsku podlogu u obliku predavanja koja su nam održali profesori niškog Graditeljsko-arhitektonskog fakulteta. Na kraju kursa proglašen je tim s najboljim projektom, što nam je svima bila dodatna motivacija da zadatku pristupimo ozbiljno.

Nakon dnevnih arhitektonskih radosti (čitaj: igranja temperama, manjih ozljeda skalpelom, zalijepljenih prstiju…) slijedio je manje formalni dio kursa – tulumi (ili općeprihvaćeni termin: žurke). Prvo bih posebno izdvojila „srpsku večer“ za koju su nam organizatori pripremili stvarno hrpu autohtone hrane i pića. Vjerujem da je primjerice Šveđaninu to sve bilo puno egzotičnije nego meni, ali i ja sam se zabavljala isprobavajući prave ćevape, srpsku gibanicu, baklavu sa 120% šećera… kao i učeći razlikovati jaku šljivovicu od vrlo jake šljivovice.

Nakon nekoliko dana (i još nekoliko žurki) uslijedila je tipična Internacionalna večer. Uvodno predstavljanje donesenih jestivih izložaka imalo je i bonus: izvedbu po mogućnosti tradicionalne pjesme (te smo se nas dvoje prisutnih Hrvata odlučili za logičan izbor – Tajči). Zatim je uslijedila kolektivna degustacija po principu: „ko živ, ko mrtav“. Od svega pomalo: grčka salata, estonski sendviči s ribicama i Vana Tallinn, češko pivo, finska juha i Hauki votka, švedska Absolut votka i duhan ilegalan u ostatku Europe, španjolske tortilje, francusko vino, belgijska čokolada … Mogla bih tako do sutra. A i hrvatski pršut, rakija i licitarska srca bili su poprilično tražena roba.

Sam grad Niš (iliti njegovu dnevnu verziju) smo uglavnom upoznali kroz super smišljen City Rally. Usto, posljednja tri dana kursa imali smo organizirane jednodnevne izlete, tako da smo imali prilike posjetiti još neke dijelove Srbije. Za nas buduće arhitekte/građevince bili su predviđeni posjeti urbanim sredinama kao i arheloškim lokalitetima. Za početak smo se uputili u Beograd; u šetnju Kalemegdanom, Knez Mihajlovom… Nakon Beograda uslijedili su: antički muzej u Zaječaru kao i Gamzigrad u blizini (utvrđena rimska palača Felix Romuliana), te Viminacium (iskopine starog rimskog grada).

I za kraj, što reći o samom Nišu. Poslužit ću se malo patetičnom, ali u potpunosti primjenjivom frazom: to je grad koji ima dušu. Prividni prometni kaos u potpunosti funkcionira, miris pljeskavica može vas natjerati da skrenete s planirane putanje, ljudi uslužni i spremni pomoći (iskreno, ne sjećam se kad sam zadnji put doživjela da mi je teta prodavačica odmotala sladoled..) …a sve to uz onaj „final touch“ (i razlog zašto smo svi mi tamo i došli) – zabava i druženje s ljudima iz cijele Europe. Zato su i rastanci tako tužni..ili čak neobični – jer znate da je šansa da te ljude koji su vam se uvukli pod kožu više nikad ne vidite jednaka mogućnosti da ćete se prije ili kasnije sresti na nekom trećem mjestu, opet na nekom BEST-ovom kursu.

Sve pohvale i zahvale idu, naravno, organizatorima koji su zaista dali sve od sebe da nam tih 10 dana učine zabavnim i korisnim. Nadam se da je i nas dvadesetinešto participanata taj isti period i njima učinilo jednako nezaboravnim.

Eto, još mi je u novčaniku ostalo i nešto dinara koji će mi između ostalog poslužiti kao dobar izgovor da opet dođem u Niš :)